Za potrebe ovog istraživanja u septembru 2020. godine, u populaciji Beograda sprovedena je studija sa ciljem ispitivanja stavova i ponašanja u vezi sa zaštitom i percepcijom rizika od COVID-19 infekcije na 804 ispitanika. U trenutku ispitivanja 41% ispitanika nije bio zabrinuto da može da se zarazi, a 13,1% je smatralo da „situacija nije tako ozbiljna kao što se predstavlja“. Uzimajući u obzir pogoršanje epidemiološke situacije od kraja oktobra i činjenicu da predstojeći zimski period pretpostavlja dodatne rizike neophodno je fokusirati se prevashodno na poveĆanje kapaciteta za testiranje, osnaživanja epidemiološkog nadzora i jačanja kapaciteta zdravstvenog sistema.
Imajući u vidu da je od početka pandemije u Srbiji veliki broj zdravstvenih ustanova radile u COVID režimu, smanjena dostupnost zdravstvenih usluga za pacijente kod kojih nije dijagnostifikovan COVID-19, ali pate od drugih hroničnih ili akutnih oboljenja, realnost je Srbije, kao i većine zemalja u svetu.
U prvoj polovini 2020. godine u svim službama domova zdravlja ostvareno je za petinu manje usluga (21,1%) u odnosu na isti period prethodne godine. U periodu od aprila do juna, u poređenju sa prvim kvartalom dostupnost svih usluga je smanjena za 27,7%. U službama za zdravstvenu zaštitu odraslih u drugom kvartalu je smanjen obim pruženih usluga za 26,8%. Takođe, u prvoj polovini 2020. godine došlo je do smanjenja obima pruženih usluga u stacionarnim ustanovama za 39% u poređenju sa prosekom perioda 2016-2019. godine. Broj prvih pregleda u zdravstvenim ustanovama je 45% manji u odnosu na isti period 2019. godine, a broj kontrolnih pregleda je manji za 44.6%, dok je ostvareno 33% manje bolničkih dana u odnosu na isti period 2019. godine. Smanjeni obim pruženih zdravstvenih usluga prevashodno je negativno uticao na kontrolu zdravlja hroničnih pacijenata, koji u toku godine obave više pregleda u odnosu na opštu populaciju.
Prema zaključcima studije prilagođavanje načina rada zdravstvenih ustanova radi postizanja minimalnog rizika za pacijente i medicinsko osoblje, povećanje saradnje kroz javno-privatno partnerstvo i veće korišćenje digitalne tehnologije i telemedicine imaju ključnu ulogu u povećanju dostupnosti zdravstvenih usluga, smanjenih pod uticajem pandemije COVID-19.
Ove mere na prvom mestu podrazumevaju minimalno zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi i minimalni broj kontakata sa medicinskim osobljem. Istovremeno, uporedni primeri pokazuju ogromne koristi od korišćenje digitalne tehnologije,, a pozitivna iskustva u korišćenju telemedicine ukazuju na velike mogućnosti u korišćenju i nakon pandemije
Takođe, većina evropskih zemalja je od početka integrisala privatni zdravstveni sektor u borbu protiv pandemije, posebno za usluge privatnih laboratorija koje obezbeđuju veliki obuhvat testiranja. U vreme kada je potrebno obezbediti dodatna, neplanirana sredstva za borbu protiv pandemije, racionalno korišćenje resursa i kapaciteta, i povećanje dostupnosti osnovnih zdravstvenih usluga je imperativ,
Ključ u rukama imunizacije – samo petina građana je spremna da se vakciniše protiv COVID 19, potrebna je detaljna priprema distribucija i administracije kao i socijalni marketing
Tokom prvih šest meseci 2020. godine ukupni obuhvat imunizacije niži je od planiranog za ovu godinu (najniži obuhvat 38,2% je za MMR vakcinu) i verovatno do kraja godine neće biti ispunjeni ciljevi. SZO i UNICEF zabeležili su slične situacije pada obuhvata imunizacijom u većini zemalja zbog čega su apelovali na zdravstvene vlasti da se omogući nesmetano sprovođenje vakcinacija. Mere mogu obuhvatiti dodatna uputstva pedijatrima za sprovođenje imunizacije tokom pandemije, ali i mere povećanja pristupnih mesta na kojima se može vršiti vakcinacija (npr. u apotekama).
Imajući u vidu identifikovane neuralgične tačke u sistemu redovne, preporučene i imunizacije od sezonskog gripa sa jedne strane kao relativno zabrinjavjaući nivo spremnosti za vakcinacijom protiv COVID 19 iskazanom u istraživanju potrebno je hitno i sveobuhvatno raditi na jačanju poverenja u programe imunizacije, obezbeđivanje kapaciteta za distribuciju vakcina različitih proizvođača, kao i planirati povećanje dostupnosti ovih vakcina širokoj populaciji kako bi se postigao željeni obuhvat vakcinacije (60 -70%).